Povijest trogirskog turizma

Trogir je «riznica umjetnosti» ili «grad muzej» prema uvaženom svjetskom povjesničaru Bernardu Berensonu. Logično da ovakav lokalitet već od prvih pojava suvremenog turizma na hrvatskoj obali tijekom 19.st., predstavlja jedan od zanimljivijih punktova.

Trogir je štoviše i u razdoblju tzv. pred turističke ere potvrđivao postavke svjetskih putnika - povjesničara i literata u brojnim sačuvanim ispravama i publikacijama kako je istinski dragulj europske civilizacije i kulture, s neprekinutom niti života i umjetničkog stvaranja u razdoblju od preko dva milenija.

Grad spominju već antički, te kasniji putnici- pisci, geografi, kartografi i kroničari: Plinije, Strabon, Ptolomej i Peuntinger, a potom bizantski car i pisac Porfirogenet, Splićanin Toma Arhiđakon, francuski protohumanist Adam u srednjem vijeku, te plejada istraživača i povjesničara u novom vijeku; Palladio, Canaleto, Clerisseau, Jackson i drugi tijekom 16. i 17. st. Posjećuju ga i brojne stranice mu posvećuju putopisci i kroničari Spoon i Wheler(17.st.), a potom Farlati, Cassas i Lavala te biskupi Manola i Fortis (18.st.), koji uz drevni grad opisuju i rustične ljepote njegova priobalja i zaleđa.

U 19. i početkom 20. st. Trogir bilježi posjete i afirmativne natpise svjetski poznatih književnika i nobelovaca Bernarda Shawa , Hermana Bahra i Anatola Francea , što mu daje međunarodnu verifikaciju zanimljivog kulturno- turističkog odredišta.

Po obilasku Trogira austrijskog cara Franje I. Habzburškog (1818.) i kralja Saksonije Federika Augusta (1838.), njime se 1859. oduševljava i austrijski nadvojvoda Maksimilijan, kasniji meksički car, koji mu vizionarski proriče uspješnu turističku budućnost što se nazire uključivanjem Trogira u itinerer dužobalne jadranske parobrodarske linije Austrijskog Lloyda iz Trsta(1862).

Posjet cara Franje Josipa 1874. označio je početak ozbiljnijih aktivnosti i na revitalizaciji turističkih resursa, posebice povijesne baštine te objekata komunalne infrastrukture i javnih ustanova kao preduvjeta turističkog i uopće gospodarskog razvitka.

Dokaz sve učestalijih turističkih posjeta Trogiru pokazuje i otvaranje prvog turističko-ugostiteljskog objekta ( gostionica-pansion Tomić ) sa spavaćim sobama 1893, a potom od1906. i prvih gradskih hotela Bellevue i Central.

Na Jadranskoj izložbi u Beču 1912. trogirski turističko-kulturni potencijali efektno su predstavljeni maketom gradskog trga i fragmentima Radovanova portala, kao nagovještaj intenzivnijih turističkih marketinških aktivnosti koje su uslijedile tiskanjem «Vodiča za putnike» (1924.), te vodiča «Trogir i njegovi spomenici» (1925.), u izdanju Putničkog ureda u Splitu.

Sve intenzivnija turistička kretanja rezultiraju formiranjem prvih turističkih udruga; Društva za uljepšavanje grada ( 1928.) i Društva za unapređenje turizma ( 1936.) koje po osnutku izdaje poznati vodič «O historiji, umjetnosti i životu Trogira»iz pera vrsnog hrvatskog povjesničara Trogiranina dr. don. Ivana Delalle. Vodič u privitku ukazuje na povoljne klimatske uvjete za razvoj turizma «osobito zimi», promovira trogirske hotele i novo osnovanu Zadrugu za unapređenje turizma i izgradnju kupališta i pansiona «Saldun».

Iste godine Trogir i njegovi spomenici doživljavaju izuzetnu međunarodnu promociju postavljanjem veličanstvene kopije trogirskog reljefa «Kairosa» na ulaz velebnog stadiona berlinskih Olimpijskih igara, podsjećajući svijet na bogate kulturno turističke vrednote Trogira, te na tisućljetnu olimpijsku povijest kada se natjecalo upravo u čast ovog grčkog božanstva sretnog trenutka.

Intenzivnija poslijeratna turistička kretanja, a posebice razvitak inozemnog turizma Trogir bilježi nakon šezdesetih godina 20 st. kada se uz postojeći predratni gradski hotel «Radovan» i odmaralište «Đuro Đaković» na Čiovu, rekonstruira i proširuje hotel Jadran u Segetu Donjem te osniva Turistički savez općine Trogir (1963.). Slijedi izgradnja motela «Trogir» (1965.) ,autokampa Rožac na Čiovu (1967.), te više odmarališnih objekata i kapaciteta u privatnom smještaju na području trogirskog priobalja i otoka Čiovo te Drvenik Veli.

Godine 1971. na području zapadnog priobalja općine Trogir niče prvi suvremeni turističko hotelski kompleks «Medena» s brojnim turističko rekreativnim sadržajima. Ova turistička zona se tijekom osamdesetih godina proširuje novim apartmanskim naseljima i kampom s mogućnostima prihvata više tisuća turista, uključujući sudionike VII. Mediteranskih igara 1979., te Atletskog prvenstva Europe 1990., kada funkcionira kao svojevrsno Olimpijsko selo.

Ove procese prati odgovarajuće marketinško predstavljanje Trogira na svjetskom turističkom tržištu, tiskanjem brojnih turističko -kulturoloških monografija i vodiča, te sličnih promotivnih publikacija u autorstvu eminentnih hrvatskih povjesničara i znanstvenika (Dr. sc. Cvito Fisković, prof.dr. Ivo Babić, prof.dr. Stanko Geić, prof. Mirko Slade Šilović, prof. Ivo Dellale, dr.sc. Fani Celio Cega…). Uz ovu aktivnost Trogir i njegova povijesna jezgra je u operacionalizaciji grada, kulturnih institucija i Turističkog saveza (zajednice), pozornica brojnih vrhunskih domaćih i međunarodnih kulturno-turističkih manifestacija (Trogirski tjedni, Trogirsko Ljeto, Modefest internacional, Igre bez granica, Jadranski susreti, Smotra mediteranskog folklora, Pjaca-placa-trg, Lijepom našom-Trogir UNESCO, Splitsko ljeto, Međunarodni festival tenora…),Grad je sve češće domaćin reprezentativnih predstavnika javnih medija i uvaženih ličnosti iz cijelog svijeta što mu osigurava svjetsku turističku i kulturološku afirmaciju koja je kulminirala uključenjem u UNEP-ov popis 100 povijesnih jezgri Mediterana (1987.), te konačnim upisom u registar UNESCO-ve svjetske baštine (1997).

Početkom devedesetih godina na području općine Trogir u osnovnim i komplementarnim smještajnim kapacitetima, te nautičkim centrima ( ACI -Trogir i Agana- Marina), ima 15ooo smještajnih jedinica koje realiziraju milijun turističkih noćenja i 35 mln. USD turističke potrošnje. Ovim turizam postaje jedna od vodećih gospodarskih djelatnosti društvenog i sve vitalnijeg privatnog sektora, koja generira četvrtinu zaposlenosti i petinu društvenog proizvoda.

Nakon proglašenja neovisnosti (1990), međunarodnog priznanja republike Hrvatske, te završetka Domovinskog rata (1991-1995.), ubrzano se poslije višegodišnjeg prekida izazvanih ratnom agresijom revitaliziraju turistički tijekovi na području grada Trogira te novoustrojenih susjednih općina, nadmašivši postupno predratne turističke rezultate u sasvim novim društvenim i gospodarskim uvjetima prevladavajućeg privatnog i dioničarskog vlasništva turističko gospodarskih subjekata.

Iznimna povijesna baština Trogira, privlačno okruženje, uz postojeće kadrovske potencijale i poduzetničku tradiciju ovdašnjeg puka, te iskazan interes stranih investitora u izgradnju turističko ugostiteljskih sadržaja, garancija su još uspješnije turističke budućnosti ove relevantne hrvatske mikro regije u čijem je središtu drevni Trogir kome godišnje hodočasti više stotina tisuća suvremenih turističkih nomada osluškujući zov i ritmiku stihova barda hrvatske književnosti Vladimira Nazora.

……«Kreneš li ikada put juga lijepog,
stani pred Trogirom,
usidri lađu pod zidinama grada»….
Poema «Hrvatski kraljevi»