U Trogiru predstavljena zbirka pjesama „Dodiri trenutaka“ Marije Pažanin Vukelić

20170616 191348

Ogranak Matice hrvatske u Trogiru organizirao je 16. lipnja predstavljanje zbirke pjesama DODIRI TRENUTAKA autorice Marije Pažanin Vukelić, rođene 04.travnja.1946. godine u Vinišćima.

Osnovnu školu je završila je u Trogiru, a jezičnu gimnaziju u Splitu. Studij engleskog i ruskog jezika diplomirala je na Fakultetu u Zagrebu. Nakon završetka studija odlazi u Njemačku. Radila je kao predavač na gimnaziji, stručnim školama i na Sveučilištu. Njemački i španjolski jezik završila je u Njemačkoj. Vrativši se u Hrvatsku radila je kao sudski tumač, u školi za strane jezike i u Tehničkoj školi Požega, a do umirovljenja službovala je u Osnovnoj školi „Sveti Matej" u Viškovu. Od 2003. godine živi u Rijeci.

Pisanjem se bavi od osnovne škole, ali tek sada, na nagovor nekih svojih prijatelja, odlučila se na tiskanje svoje prve zbirke pjesama. Marija Vukelić je članica Matice hrvatske, Ogranak Viškovo.

DODIRI TRENUTAKA zbirka je lirskih pjesama čije je objavljivanje dugo odgađano: obiteljske obveze, životne okolnosti koje su utjecale na nekoliko preseljenja i nedostatak odgovarajuće potpore rezultirali su da se tek u zreloj životnoj dobi odlučila predstaviti javnosti.

Iako je predstavljena početnička zbirka, pjesme zastupljene u njoj ne mogu se okarakterizirati početničkima. Pjesnički izraz je izgrađen i zreo. Forma je moderna – sve su pjesme pisane slobodnim stihom, često bez ikakve interpunkcije. Autorica ritmičnost redovito postiže opkoračenjima i prebacivanjima, a na taj način također modificira smisao teksta. Česta retorička pitanja otkrivaju da su pjesme rezultat osobnih neudoumica, preispitivanja, razgovori sa samom sobom. Teme su pretežno ljubavne, a osjećaji se kreću u rasponu od nade, čežnje, tuge pa do kajanja, ljutnje i straha. Često su to sjećanja na ljubav, ponekad ugodna, ponekad neugodna, neka ispunjena sjetom, a neka razdraženošću, ali uvijek ta ljubav ostaje daleka – ili u prošlosti ili tek kao mogućnost u budućnosti.

Kroz svoje stihove autorica nam se otkriva kao nježna, ranjiva duša, ispunjena finom lepezom osjećaja čija je poveznica potreba za ljubavlju. Poneki naslov navede čitatelja na pomisao da je pred njim pejsažna pjesma, ali more i obale tek su metafore osjećaja potaknutih ljubavlju. Pri kraju zbirke je nekoliko pjesama koje nam predstavljaju autoricu kao religioznu osobu koja ljubav i sudbinu prihvaća kao dar od Boga.

Bez obzira na povrijeđenost koja je ostavila ožijlke, autorica i dalje čezne za ljubavlju bez koje je bivanje nezamislivo. Ljubav je jezgre njezinog života, njezin smisao i oslonac. Moglo bi se reći da pjesma Sama sažima ideju ove zbirke:

Teško je biti sam / Znajući da tamo negdje postoji / Netko

/ Isto tako usamljen / I čeka isto što / I ja /

Tko se našao u ovakvom raspoloženju i mislima, zatrebao je srodnu dušu. Ta srodna duša je Marija Vukelić u čijim stihovima možemo pronaći utjehu, nadu pa i opravdanje za svoje postupke koje naša sredina ne može razumjeti. Svatko tko se ikada prepustio ili će se prepustiti ljubavi, naći se utočište u ovoj zbirci i ostvariti trenutak dodira ranjene duše istaknula je dr. sc. Danka Radić citirajući pogovor Marine Frlan-Jugo.

U prigodnom programu nastupio je Lounge jazz saksofonist Jakša Jordes, a stihove su kazivali Iris Alajbeg Vukelić i Armando Branimir Vukelić.

Izvor: Ogranak Matice hrvatske Trogir

IMG 3727

Dodatne informacije